Predložili bi vam izlet. Čak imamo nekoliko prijedloga. Zanimljivo. A znamo li zbilja o čemu pričamo? Kada smo sami zadnji put pošli na izlet?

Mama, koliko još ima do Suska?
(foto: A.T.)

Zaokupljeni svakodnevnim obavezama, kućom, poslom, obitelji i djecom shvatili smo da sve rjeđe uživamo u blagodatima koje nam život na Lošinju pruža. Zbog prirode posla i ljetne sezone, vremena za zabavu jako je malo. Ipak, shvatili smo da ne možemo biti uistinu dobri domaćini niti pouzdani izvor informacija ako se ne potrudimo prošetati u cipelama naših gostiju, pa makar na samo jedan dan ili, u konkretnom slučaju, jedno poslijepodne.

Mama, kada ćemo ići na Susak?

Mama, kada ćemo ići na Susak? Pitanje je koje mi klinac ne prestaje ponavljati čim se temperatura zraka podigne iznad 25°C. Koliko god izbjegavala odgovor, izmotavala se, vadila na obaveze, dječja upornost je beskonačna. Ne odustaje. On zna što želi. Prijatelji su ga lani poveli na Susak i otud ta ljubav. Dakle, bio je već na Susku, a kada smo mi zadnji put? Zbilja, kad je to bilo? Prebirući po arhivi sjećanja, ne uspijevam izvući taj podatak.

Odluka je pala – idemo na izlet brodom!

Izležavanje na palubi Jadrolinijinog broda
(foto: A.T.)

Poklopilo se – stigla nam je gošća iz Engleske koju bi voljeli povesti na izlet, praznik i slobodan dan, lijepo vrijeme. Više nije bilo izgovora.

Raspitala sam se kakve su veze. Postoje brojni izletnički brodovi u gradu. Nama je ipak više odgovarao kraći, popodnevni izlet, pa smo odabrali kombinaciju prijevoza, brodom Jadrolinije u polasku i povratak katamaranom.

Krenuli smo linijom u 13 h koja do Suska plovi dužim putem obilazeći otoke Srakane i Unije. To nam je pružilo dovoljno vremena za izležavanje na palubi, ispijanje kavice i kartanje u potpalublju.

Vele Srakane

Zagrljeni par, Vele Srakane
(foto: A.T.)

Prvi otok na kojem se brod zaustavlja su Vele Srakane. Zanimljiv je to otok, robinzonski gol i pust, sa svega nekoliko žitelja koji željno iščekuju vezu i dostavu namirnica. Malo se ljudi tu iskrcava.

Primjećujemo simpatičan zaljubljeni par koji se stisnuo u sjeni majušnog suncobrana. More je tirkizno plave boje i najradije bi skočili odmah, no moramo se još malo strpiti do Suska. Vele Srakane ćemo sigurno posjetiti opet!

Unije

Unije su veći otok, više je ljudi i gužve na molu. Izmjenjuju se oni koji se ukrcavaju i iskrcavaju. U oko nam je zapela duuuga šljunčana plaža i šatori od trstike. Klinci bi ovdje uživali! Veselimo se novim idejama za buduće istraživačke izlete. Definitivno, slijedeći put se iskrcavamo na Unijama.

Susak here we come!

Desant na Susak – iskrcavanje na plažu uspješno obavljeno!
(foto: A.T.)

Nakon 2 sata plovidbe stižemo na Susak. Dječjoj sreći nema kraja i s nestrpljenjem iščekuju iskrcavanje na pijesak. Ako niste već čuli, pijesak je ono što Susak čini toliko posebnim i drugačijim od ostalih. Cijeli otok sazdan je od pijeska i trstike koja ga drži na okupu. Podsjeća na veliku tortu položenu na kameni tanjur.

Na otoku nema ceste i prometa. Jedino prijevozno sredstvo je mali traktor. Putevi su utabane pješčane staze. Čim smo stigli pohitali smo na obližnju plažu. Kao pravi turisti, iznajmili smo ležaljku i suncobran (50 HRK dnevni najam) i zauzeli najbolju poziciju, tik uz more. Klinci su se rezletili na sve strane, trčali, ganjali i špricali u plićaku kojem se ne vidi kraj. Mi, dvije mame, ugodno smo se zavalile u ležaljke i uživale u pogledu na dječju radost. Znači ovako se osjećaju gosti na odmoru, pomislile smo. Pa to je divan osjećaj!

Iako smo na Susak došli tek popodne, to se pokazalo kao odličan potez. Budući je bio lipanj, dani su bili dugi i na taj način izbjegli smo ono najgore podnevno sunce i vrućinu, a još uvijek imali dovoljno vremena za istraživanje otoka.

Ovo ne smijete propustiti – utrkujte se u plićaku i to Baywatch Style. Tko otrči najdalje – pobjednik!
(foto: A.T.)

Klinci nisu izlazili iz mora, kako naši, tako i svi ostali koliko smo uspjeli primjetiti. Na naše veliko iznenađenje nije bilo gužve na plaži. Na Susku se osjeti neka posebna vibra. Ne znam kako bi ju točno opisala. Kao da je vrijeme stalo i kao da su svi podjetinjili. Čak i odrasli prebace u ‘child mode‘ i trče i ganjaju se po plićaku, pritom kidajući se od smijeha. Svi su opušteni i neopterećeni. Nitko ne mari za izgled, kako je obučen, je li čist ili zamazan. Pijesak je ionako posvuda i svi se ponašaju kao djeca u pješčaniku.

Istraživanje otoka

U planu smo imali i jedan ozbiljan zadatak – pokazati djeci i gornje selo. Jedva smo ih nagovorili da izađu iz mora, nabacili majice i šlape i krenuli. Do sela ima 15-ak minuta hoda. Nije puno, ali je malo strmo. Nakon kraćeg uspona dolazi se do ulaza u selo na kojem se nalazi vidikovac. To je mjesto za fotografiranje, tu smo morali stati!

Sansigoti su domišljati. Za svaki problem postoji rješenje!
(foto: A.T.)

Gornje selo još je i ljepše od donjeg. Tamo se nalazi crkva, groblje, vinarija i preslatke kućice, jedna ljepša od druge. Selo se brzo obiđe, a groblje se nalazi na samome kraju. Na putu do groblja prolazi se pored vinograda po kojima je Susak u prošlosti bio čuven. Nažalost, veći dio vinograda je još uvijek zapušten ali vidimo da se tradicija proizvodnje vina ipak nastavlja. Stižemo do groblja, proučavamo slike, imena i datume na nadgrobnim pločama.

Nakon kratkog obilaska, spuštamo se drugim, strmijim putem koji prolazi kroz gustu trstiku. Putem nailazimo na znak ‘galerija’. Tu se nakratko zaustavljamo i pratimo znakove. Galerija je zapravo izložba slika na otvorenom. Slikar je jedan Nijemac koji tu pored izloženih radova slika u hladovini i miru. Pritom uživa, to je više nego očito. Zavidim mu.

Ukrasi i iznenađenja na svakom koraku.
(foto: A.T.)

Putem proučavamo kuće i okućnice. Sansigoti (Sušćani) njeguju osebujan stil uređenja domova i vrtova. Većina stanovnika davno je iselila u SAD, ali veza sa domom čvrsta je i danas. Puno je povratnika koji su odlučili umirovljeničke dane provoditi na otoku, pa tako dio godine borave na Susku, a dio u Americi. Povratnici su sa sobom donijeli i američki stil koji su uklopili u postojeću arhitekturu. Tu se nađe svega i svačega, a ponajviše simpatičnog kiča. Motiva za fotografiranje ima mnoštvo, pa je naš fotoaparat samo klikao i klikao.

Još nam je ostalo vremena do katamarana koji polazi u 20 h. Odlučili smo ga provesti u kupanju, brčkanju, vožnji pedaline do susjedne uvale i ostalim ‘djetinjarijama’.

Vraćamo se puni dojmova

Kako se približavao dolazak katamarana, pomalo smo se spremili i krenuli prema rivi. Tu nas je dočekalo još jedno iznenađenje. Na liniji vozi novi katamaran, HSC Krilo Carbo, čudo tehnike! Imamo dojam kao da smo se ukrcali u svemirski brod. Katamaran je udoban, nečujan, salon prostran i klimatiziran, prozori veliki, pogled na zalazak sunca predivan. More je mirno, nemamo osjećaj da plovimo nego da lebdimo. U Lošinju smo bili za tren oka! Poželjeli smo da vožnja i duže traje.

Puni dojmova, preplanuli, veseli i umorni vraćamo se kući. Gošća iz Engleske prezadovoljna je danom provedenim u dobrom društvu i zabavi. Mi smo u čudu. Toliko toga lijepoga stoji nam pred nosom, a mi ne primjećujemo, ili ne stižemo primjetiti. Sve u svemu, iako smo se vozili starim brodom i dužom rutom u polasku, plovidba u oba smjera je bila iznenađujuće ugodna, povjetarac u kosi, klima u salonu, a vizure i pogled na otoke – savršen!

Isplatilo se prošetati u cipelama naših gostiju, pa makar samo na jedan dan. Čvrsto smo odlučili – to ćemo činiti češće! Susak krije još brojne tajne i zanimljivosti, ali nećemo vam ih otkriti sve. Prepuštamo da ih otkrijete sami!

Savjetujemo:

Ako želite cjelodnevni izlet, najbolji izbor su turistički brodovi u gradu, ponuda je raznolika, a ima za svakog po nešto.
Cjenovno je najpovoljnija plovidba katamaranom ili brodom, no ograničeni ste nezgodnim voznim redom (koji je prvenstveno prilagođen potrebama dostave).
Susak je najpopularniji otok, ali Unije također imaju ‘ono nešto’ zbog čega ga vrijedi posjetiti.
Posjetite Susak u lipnju, dan je tada najduži, a gužva na plaži najmanja.
Budite djetinjasti, utrkujte se na pješčanoj plaži – i to Baywatch Style! Nije šala, uživati ćete i nasmijati se kao nikad do sada!
Nemojte se samo izležavati na pijesku, obujte se (a možete i bosi!) i istražite Susak pješice. Uspnite se do gornjeg sela, posjetite vinariju i groblje.
Na povratku, spuštajući se u donje selo, zastanite u galeriji na otvorenom.
Zavirite izvana u sušćanske vrtove. Puni su živopisnih, neobičnih i samo Susku svojstvenih ukrasa.
Osluhnite tišinu. Prometa na Susku nema, čuju se samo ljudi. U smiraj dana spokoj je neopisiv.